Lizalice kišobran-candy caneLizalica kišobran jedan je od najpoznatiji slatkiša Božićnih blagdana, a za mnoge klince (i odrasle) Božić bez lizalice kišobran je nepotpun. Božić je doba godine u kojem će se lizalice kišobran smjestiti u naše domove, na naše trgove, naše tržne centre, pa čak i naše snove. Njime se ukrašava bor, djed Božićnjak Ih dijeli u tržnom centru, uvjek se izmišljaju novi okusi koji dolaze uveličinama dovoljno velikim da udovolje svakoj žudnji. jednom riječjulizalice kišobran su sinonim za Božić. Jeste li ona osoba koja voli paprenu metlu ili one simpatične voćne okuse? A veličina? One najmanje lizalice kišobran su nekako čudne? Bez obzira na Vaše mišljenje o vrstama, bojama i okusima lizalica kišobran, obrt “fantasia” proizvodi za Vas bezbroj varijanti, veličina, boja šara i okusa.

Znamo da su se božićne lizlice kišobrani prvi put spominjale u vezi s Božićem 1874. godine, a prvo spominjanje ukražavanja bora bilo je 1882. Dakle, iako su oni dugo povezani s Božićem, nejasno je postoji li stvarna povezanost s kršćanskom religijom. Lizalica kišobran postigla je široku popularnost zahvaljujući slastičaru Bobu McCormacku, koji ih je počeo proizvoditi 1919. i postao je jedan od vodećih svjetskih proizvođača bombonskih trske do 1950-ih.

Prije automatizacije, vruće lizalice morali su savijati ručno, a više od 20 posto svih lizalica strgalo se tijekom proizvodnje. Prve lizalice kišobran bili su jednostavno bijeli štapići. Prviobjavljeni recept za lizalicekišobran stigao je 1844 crvene pruge bile su tu, ali nije bilo kuke nakraju.

Za više klikni tu.

Navodno su lizalice nastale još u kamenom dobu kada su tadašnji stanovnici planete otkrili med i počeli brstiti košnice divljih pčela. Umočili bi drveni tap u med te ga lizali, a kasnije su na štap napiknuli orah ili slične plodove, kako bi ih lakše umočili u med i jeli. Smatra se da je tako nastala prva lizalica. Stari Egipćani, Arapi i Kinezi su 3.500 godina prije nove ere izrađivali poslastice od voća, lješnjaka i meda. Egipćani su jedući i "žrtvujući" slatkiše zapravo slavili svoje bogove. Bomboni su u Europu stigli tek u Srednjem vijeku, ali su zbog malih količina skupocjenog šećera slatkiši bili dostupni samo bogatašima. Konačni bomboni – stvrdnuti kuhani šećer – postali su dio svakodnevnice u 17. stoljeću i isprva su ih liječnici koristili za liječenje raznoraznih oboljenja.Sada,nakon tri stoljeća,dostupnisu svakom slatkoljupcu kad god to poželi.